suhi_barut
09.10.2015., petak
BEZ ZNANJA PREDAKA
|
Zadjenuo sam ime tvoje u trepavice ljetne noći zvuk radosne trublje puževim korakom plazi po mirisnoj koži što ovila se oko rascvjetanog ti mesa čitav kilogram tvoje volje bez pogibelji plovi prema meni i njen vonj mi razdire nozdrve nema krvi da spere grč zadovoljstva iz punih ti ustiju atmosferu ne zagađujemo praznim obećanjima iz samilosti u inertnom mediju odvajamo mali komadić ljubavi za buduća pokoljenja bez znanja svojih predaka |
24.10.2011., ponedjeljak
|
Hajduk Živi Vječno |
|
hm hm dođavola hm koji je danas dan? I zašto |
09.07.2007., ponedjeljak
Duh zaklanog konja
|
Prejedeni konjskim mesom u hladovini dosađuju se trbusi lukave porodice ribara Duh zaklanog konja na prstima (kopitama) obilazi oko sitih gubica nadajući se da ga je još malo ostalo (istinita priča iz II svjetskog rata po pričanju moje majke) |
Zaboravljena teritorija
|
Djevojko zaboravljena teritorija si ne zaželje te nikad nitko pregaziti kolima naseljavanja Daviš se u korovu nepriznate usamljenosti i ničije želje toliko oštre nisu da obrežu ga u korijenu Naravno da odgovoriti ne možeš ustiju punih kukolja mumlanje tvoje djevojko što zaboravljena teritorija si ne želi dešifrirati nitko |
26.06.2007., utorak
SVAKI DAN
|
Svaki dan i dan iza njega u maglu pljujem sivu svaki dan i dan iza njega svjetlost svjetala žutih tražim na proplanku mojih nadanja Tiho mi dođite vi virusi današnjih dana jer pospaniji još nikad nisam bio u veljači me oždrijebili nisu neprani cigani u kolovozu me sunce zapeklo nije od travnja ja svaki dan i dan iza njega svjetlost svjetala žutih tražim na maglenom proplanku mojih propalih nadanja |
22.06.2007., petak
NOĆ UOČI RATA
|
Ruke su ti pune blagosti na mojoj koži djevojko od mjesečine bijelih zubiju od zdravlja, zlatnoga oka Noćas si najljepša od postanka svijeta Zovi me vrućim grlom i doći ću pospan od uboda zvijezda da budemo sami u dvorištima po kojima pasu kromosomi nevidljivih ubojica Zasukati ću rukave na košulji tišine i bit ćemo sami noćas i nikad više Noćas ću da se spustim kroz saće mrmorenja noćnih glasnopjevalaca Ne brini noćas će šišmiši drijemati posljednji put neće imati tko da ti se u kosu zaplete osim krijesnica i mojih prstiju I ako se vjetar prišulja po onom mirisu iz visina udavit ću ga golim rukama Ne brini samo me pozovi kršćanko sa svilenim krčagom moj dodir će biti finiji noćas od najčistije vode sa cvijetnoga vrela Hoću da te vidim još jednom neprotkanu radijacijom nedirnutu sutrašnjicom i krvavo zdravu Nek bude vrući lipanj u zamišljenoj karauli na točci spajanja kopna i safirnog mora I opet su ti ruke pune blagosti na mojoj koži Djevojko od mjesečine noćas si najljepša od postanka svijeta Noćas i nikad više |
17.05.2007., četvrtak
Slava je prošlost
|
Gledam iscijeđeno sunce u tvojim upalim obrazima suze nemilosrdnice davno protekoše licem i u brazdama ostaviše raskoš pustinjskog cvijeća Krut je sad pogled tvoj ispod rijetkih trepavica neumoljiv je poputsmiješak razapet na ostatku ostataka A nekad si vrijedila ti što ti streljaše ljepotu na stratištima golemih patnji Sad ničeg nema iz slavne prošlosti do ljutog limuna iz vrta razočaranja otpada posljednje mekošušno lišće sa stabla poluživota još malo i umrijet ćeš za sebe |
Veoma sušna godina
|
Izmrcvarena kora stoljetnog hrasta nabacuje se sjenom po raspukloj zemlji svrdlaju debeli crvi lešinu psa koji je poživinčio od žeđi sablasno odzvanja klepet krila iz krletke odbjegle ptice i mutne joj oči utapaju se u vrelini zraka (pod dojmom "A horse with no name" grupe 'America' iz 1972) |
16.05.2007., srijeda
Lokva
|
U nabrekloj bari što je kljucaju svakodnevne kapi ogledaju se kišobrani običnih prolaznika i perjanice sa šešira trudnica u takvoj jednoj lokvi ugledao sam svoj izrezbareni lik i začudio se kako me je još malo ostalo Tada me zakačio zvuk motora udaljenih ribarskih čamaca i prenio misli preko krovova grada do kosookih ljepotica iz Kitakjušu-a koje svojim masnim prstima listaju prvo izdanje večernjih novina |
